šumske štete
Prirodne i gosp. šume ugrožavaju različiti štetni utjecaji. Prirodnu šumu ugrožavaju izvana različiti ekstremni klimatski čimbenici, a iznutra odnosi njezinih članova. U gosp. šumi, iz ekonomskih razloga, izmijenjen je prirodni odnos (uzgoj čistih šuma, ekonomski važne vrste i njihova smjesa i sl.) njezinih članova i u njoj su na velikim površinama stvoreni labilni odnosi. U takvoj šumi, u odnosu na prirodnu šumu, opasnosti su brojnije i veće. U njoj nastaju veća oštećenja i šumske katastrofe te njezina zaštita mora biti intenzivnija. Štetni utjecaji za tlo i šumske sastojine raznoliki su i različita su podrijetla. Šumsko tlo mogu oštetiti mehan. utjecaji (vjetar, voda, gravitacija), a posljedice su ispiranje tla, klizanje zemljišta, kretanje živoga pijeska te unutrašnje fizičke i kem. promjene (zbijanje tla, zakiseljavanje, zamočvarivanje, tresetišta).
Šumske sastojine (biljni pokrivač) ugrožava velik broj abiotičkih i biotičkih štetnih utjecaja.
U štetne abiotičke činitelje pripadaju abnormalne atmosferske i klimatske pojave:
ekstremne temperature,
abnormalne atmosferske oborine,
vjetar (oluja, orkani),
munje,
šumski požari,
zagađeni zrak (kisele kiše, industrijski plinovi, ozon, dušični i supstratni zagađivači).
Biotičke štetne utjecaje uzrokuju različita živa bića koja u šumi žive stalno ili povremeno ulaze u nju izvana.
Od biljaka, štetnici su:
različite šumske gljivice,
fitopatogene bakterije,
fitopatogeni virusi,
šumski korov i
biljke nametnice.
Iz životinjskoga svijeta, štetnici su:
različiti šumski sisavci (divljač),
glodavci,
domaća stoka,
neke ptice,
fitofagni kukci,
neki pauci,
puževi,
oblići i dr.
U biotički štetne utjecaje na šumu ubraja se i štetno djelovanje čovjeka. Štete u šumama najčešće se nadovezuju jedna na drugu. Sve štete zajedno dovode do šumskih katastrofa i potpune degradacije šuma.
Prema vremenu pojave, štetni utjecaji mogu biti:
primarni (čovjek, divljač, oluja, munja, suša, tlo i dr.),
sekundarni (štetni kukci, fitofagne gljive i virusi i dr),
tercijarni (šumski požari, vodena erozija i dr.).
Prema nastanku, šumske štete dijele se na izravne i neizravne. Izravne štete nastaju za vrijeme djelovanja štetnoga činitelja i utječu na gospodarenje šumama, a neizravne se štete javljaju nakon prestanka štetnoga djelovanja. Snjegolomi nastaju kada snijeg prekomjerno opterećuje krošnje pa se prelamaju vrhovi stabala. Takve se štete povećavaju ako za vrijeme padanja snijega nema vjetra te se snijeg nakuplja u krošnjama u velikim količinama. Zato šume u zavjetrini najviše trpe od snjegoloma i snjegoizvala. Snježna lavina ruši i lomi drveće preko kojega prelazi. Sprječavanje nastajanja lavina provodi se čuvanjem vegetacije drvenastoga bilja. Vjetrolomi su štete nastale djelovanjem jakoga vjetra. S porastom nadmorske visine pojačava se snaga vjetra. Olujni vjetar, koji se kreće brže od 17 m/s, u kratkom vremenu uništi velike šumske površine. Štete – vjetrolomi, izvale i trajno savijanje stabala – obično se pojavljuju istodobno. Lisnato drveće otpornije je na štetni utjecaj vjetra od četinjačâ, a tvrdo lisnato drveće od mekoga lisnatoga drveća.