što je šuma
Šuma je životna zajednica kojoj je drveće osnovno obilježje; u toj zajednici nad tlom, na tlu i u tlu velik je broj članova i vrsta kopnenih pripadnika svih carstava živoga svijeta. Općenito se, po izgledu, razlikuju bjelogorična šuma (vazdazelenog i listopadnoga drveća) i crnogorična šuma (šuma četinjačâ). Šuma je vrlo dinamična biol. grupacija; žilavo se suprotstavlja potiskivanju što ga uzrokuju čovjek i prirodne sile te teži postupnomu osvajanju i obrašćivanju gotovo svih kopnenih površina Zemlje. Prirodne granice njezine raširenosti ovise o podneblju ponajviše o temperaturi (polarna i alpska, odn. visinska granica šume) i vodnim prilikama (stepska i močvarna, odn. barska granica šume). Šume su prirodno raširene od približno 50° južne do 70° sjeverne geogr. širine, a ovisno o položaju i veličini planinskih masiva, rastu od mora do različite nadmorske visine (npr. u Alpama približno do 2000 m, na Kordiljerima do 4900 m).
Šumska biljna zajednica složena je od vrlo različitih bića. Danas su u svijetu, na temelju fitocenoloških istraživanja drveća i grmlja, zeljastoga bilja, mahovina i lišajeva u šumi, utvrđene mnogobrojne šumske zajednice (u Hrvatskoj oko 60). Zemljopisni položaj i vrlo raznoliki sinekološki uvjeti razlog su iznimno bogata biljnoga svijeta Hrvatske i njezinih šuma koje zauzimaju 2 027 676 ha. Na razmjerno malom prostoru živi oko 4500 biljnih vrsta i podvrsta. Za usporedbu, u Njemačkoj raste 2500 biljnih vrsta, a u Skandinaviji tek nekoliko gospodarski važnih vrsta. Od ukupnoga broja šumskih vrsta, autohtonih drvenastih vrsta u Hrvatskoj ima oko 260, od toga je šezdesetak važno s različitih gospodarskih gledišta. One čine šume koje se razlikuju po florističkom sastavu, izgledu (fizionomiji), po godišnjem razvoju i životnim (ekološkim) prilikama.
Šume su izložene devastaciji od poljodjelstva i urbane izgradnje u borbi za tlo i alternativnu uporabu šumskoga zemljišta, te od urbanizma, klimatskih utjecaja i bolesti kojima je izložena šumska vegetacija. Nestajanje svj. šumâ odvija se dramatičnom brzinom od približno 13 mil. ha godišnje. Istodobno prirodno širenje šumâ i osnivanje plantaža značajnije smanjuje gubitak površina pod šumom. U razdoblju od 1995. do 2005. svijet je izgubio 2% svojih šumskih površina ili prosječno oko 0,2% godišnje, odn. oko 20 000 ha dnevno. Unatoč tomu što mnoge zemlje očituju polit. volju za poboljšanjem gospodarenja svojim šumama, revizijom šumarske politike i usmjerenoga zakonodavstva kao restriktivno-poticajnoga čimbenika te politike, naglašivanjem potrebe zaštite tlo, regulacije režima voda, biol. diversifikacije i ostalih okolišnih vrijednosti, nastavlja se stalan pad površina pod šumom u većini trop. zemalja.